|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje ću objavljivati neke svoje kratke pričice, doživljaje ili pjesme, nadam se da će vam se svidjeti, poljubac*
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Sjedim pored kreveta dok si na poslu,
okovana lancima sramote za ovu sobu,
pitam Ga 'Zar sam stvorena da patim?'
Želim te pitati da li mogu
samo na tren barem pobjeći,
ali bojim se da se ne naljutiš,
jer u tebi je snaga u meni pokornost.
Ja znam da je tebe sram mene,
znam da ne želiš da me svijet vidi,
ali ja želim vidjeti danje svjetlo,
ja želim pogledati i ostale ljude.
Svako veče čujem kako hodaš prema mojoj sobi,
molim Boga da mi da još malo snage
da preživim i ovu noć.
Čujem kako otvaraš vrata,
tvoja ogromna sjena se približava mom krevetiću,
tresem se sva, strah me...
U meni bujica osjećaja, ljutnja, tuga, sažaljenje,
dok osjećam tvoje veliko tjelo uz sebe,
da vrisnem nesmijem, strah me,
iznova ti opraštam, sve ti opraštam...
Sjedim pored kreveta dok si na poslu,
vezana okovima sramote za ovu sobu,
pitam Ga 'Zar sam stvorena da patim?'
Na mostu ljubavi stajala je djevojka u uskoj poprilično vulgarnoj haljinici. Kiša je padala i razmazala joj šminku stapajući se sa suzama što su joj tekle niz lice. Crveni žarki ruž isticao je njene drhatave usne. Mršavo tijelo drhtalo je na vjetru, nesigurnim korakom približavala se rubu mosta dok joj se sklizala crvena štikla po mokrom betonu. Naslonila se na ogradu i pogledala dolje u plitki potočić. Na trenutak se uplašila ali ipak prekoračila je ogradu. Držala se samo jednom rukom...Prošaptala je samo riječi: ''Ovo je za tebe...'' Pustivši ogradu vrisnula je, vrisak je odjeknuo skroz do grada, ali nitko se nije obazirao. Sljedeće jutro na mostu se skupilo puno ljudi neki su vrištali od strašnog prizora, žene su se krstile i prizivale Boga. Zatim je dotrčao on i pogledao dolje samo je stisnuo zube i otišao dalje kao da ga se to ne tiče. A ona je dolje ležala u potoku hladna, ruka joj je ukočeno držala njegovu sliku. Kada je on krenuo dalje ona kao da ga je vidjela svojim ukočenim mrtvim pogledom, u tom trenu šaka je popustila a slika je otplovila u daljinu...
p.s. nije prošla priča istina samo je plod moje mašte...
Ljetni vjetrić lagano puše i ublažuje ljetnu vrućinu. Grad je pun turista u laganoj odjeći, sve je živo i vedro. Hodam tako cestom u toj gužvi i ugledam prekrasnu ženu, otprilike bi joj dala 27 godina. Duga plava ravna kosa pleše joj na vjetru, imala je tako savršene duge tanke preplanule noge, poprilično kratka i uska bijela haljinica iz koje su se jasno isticale njene savršeno proporcionalne obline. Imala je velike sunčane naočale koje je podigla da joj maknu kosu sa savršenog lica. Plave oči imale su siguran pogled. Hodala je elegantno, kao da hoda po modnoj pisti. Razlikovala se od drugih ljepotica u gradu, imala je nešto posebno, neznam što je to bilo, ali zračila je tom nekom sigurnošću na neki načni hladnoćom, ali ipak nije izgledala kao nekakva arogantna žena. Popunjene usnice bile su joj razvučene u mali skoro neprimjetni osmjeh. Bila je tako prekrasna, jednostavno sam morala prići joj. Upitala sam ju kako se zove (imala sam tada 5 godina tako da je to ispalo simpatično), otvorivši usta da mi kaže ime zabljesnuli su pravilni bijeli zubi ''Lorena''. Bila sam u šoku, to ime je jednostavno bilo savršeno izgovoreno taman kako joj i pristaje, pogledala me tako nježno kao što majka gleda dijete i upitala: ''A ti ljepotice?'' Odjednom me preplavio val sreće, naravno mnogi su mi govorili da sam slatka, lijepa kao što se već govori 5ogodišnjakinji, ali da mi netko tako savršen kaže ljpotice bila mi je izuzetna čast, odgovorila sam joj :''Armanda''. Pomilovala me po kosi: '' A zašto sama lutaš gradom?'' ''Ma tamo mi je tata'', rekla sam pokazavši na svog oca koji je čitao novine u obližnjem kafiću. ''A ono ti je mama? Čine se kao lijep par.'' Rekla je pokazivajući na moju tetu. ''Ne, ja nemam mamu, to mi je teta'' odgovorila sam odlučno. ''Vjeruj mi imaš mamu, svi imamo mamu, tko ti je rekao da ju nemaš?'' pogledala sam ju začuđeno ''pa tata, moja mama ne postoji.'' Ona me malo zaprepašteno pogledala, primila me za ruku i odvela ocu ljutito ga je pogledala i obratila mu se ''Dobar dan, oprostite što vas ometam, ali molim vas lijepo da objasnite svom djetetu da ima majku jer to što joj lažete je velika nepravda''. Moj otac ju je pogledao s bijesom, ali ipak vidjelo se da je primjetio njezinu ljepotu:''A tko ste vi da odlučujete o tome?'' ''Ja sam ona koja je doživjela istu nepravdu i tu sam da naučim ljude da nije rješenje lagati djeci!'' Kleknula je do mene i poljubila me u obraz šapćući mi ''Tvoja mama je sigurno žalosna što nije s tobom, nedaj tati da ti nanosi tu nepravdu i ne kaže ti tko ti je majka!'' zatim me zagrlila, to je bio najtopliji i najsrdačniji zagrljaj u mom životu. Zatim se ustala okrenula i nastavila svojim putem. Znala sam da ću upamtiti tu ženu do kraja svog života. Mnogo puta sam upitala oca tko mi je majka ali on mi je svaki put odgovorio ''Nemogu sada.'' ili ''Ne zamaraj se time lijepo ti je i ovako.'' Još dan danas misterija o mojoj majci nije otkrivena, ali veća želja od te da upoznam majku je da još jednom sretnem onu ženu i zahvalim joj se na svemu...
